Život u Pustinji

Borba protiv čulnosti

"Tko sjedi u samoći svoje ćelije predaje se tišini, zaštićen je od triju napasti;

slušanja, govora i gledanja; a ostaje mu samo jedna borba - ona protiv čulnosti"

 

"Kao što ribe - ako se duže vrijeme nalaze izvan vode - ugibaju, nestaje kod monaha, ako duže vrijeme boravi izvan svoje ćelije i provodi vrijeme sa svjetovnim ljudima, izdržljivost koju pruža tišina. Dakle, poput ribe u vodi tako i monah mora težiti povratak u ćeliju kako ne bi, boraveći vani, zanemario unutarnju budnost".

Pećine Q IV i Q V iznad Vadi Kumrana

 

Askeza prije kršćanstva

Odricanjem od svjetovnih potreba, askezom, sredstvo je duhovnog usavršavanja. Spolna suzdržanost, ograničenje na najnužniju hranu i odricanje od materijalnih dobara smatrali su se u vezi s meditacijom vrlina da se dođe do cilja duhovnog usavršavanja. Prevladavanje svih nagona, od jela do smijeha, prepuštenost sudbini bez ikakvih potreba, iskaz je mudrosti. Proročke knjige u Starom zavjetu govore o vjernicima koji se povlače u pustinju da bi se sreli s Bogom. U Isusovo vrijeme živjela je na zapadnoj obali Mrtvog mora, malo podalje od isparavanja obale, osamljeno pleme Esena (Eseja). U svojoj Povijesti prirode opisuje ih Plinije Stariji. "... oni razlikuju se od svih drugih plemena cijeloga svijeta po tome što nema žena i što se odreklo svih spolnih želja, ne posjeduju novac i za društvo imaju samo palme. Dan za danom prihvaćaju bjegunce, do istog broja, ljude koje je život iscrpio i doveo ih onamo valovima sudbine, da bi usvojili njihove običaje. Na taj način tisućama godina jedna grupa, u kojoj se nitko ne rađa, živi vječno, tako se u njihovu korist plodi životni umor drugih ljudi".

Filon Aleksandrijski u svom djelu "Quod omnis probus liber" piše; Ni Palestinska Sirija nije propustila proizvesti visoko moralno savršenstvo.U ovoj zemlji živi znatan dio vrlo brojnog židovskog naroda, uključivo, kako je rečeno, nešto više od četiri tisuće ljudi koje se nazivaju Eseni. Njihovo ime znači više od bogoljuban, pravedan, ili prirodnim božjim zakonom određen. Oni su se pokazali osobito vjerni službi Bogu, ne prinoseći životinjske žrtve, nego su se odlučili posvetiti svoje misli. Ovi ljudi žive na selima, izbjegavaju gradove zbog nemira koji su se ukorijenili među njegovim stanovnicima, zbog njihove spoznaje da gradsko društvo ima smrtonosno djelovanje na njihove duše, nalik na bolest donesenu kužnim zrakom. Budući da većina žive izdvojeno iz cjeline svijeta, u kojem su ostali bez novca i zemlje, mnogi svojom odlukom, neki nedostatkom sreće, oni se smatraju vrlo bogatim, štedljivost i skromnost prihvaćaju sa zadovoljstvom, da bi živjeli, kao što zapravo žive, u obilju bogatstva. Među njima se ne može naći ni jedan rob, nego su svi slobodni, osuđuju vlasnike robova zbog njihove okrutnosti i omalovažavanja zakona prirode, koja je materinski rodila i podigla sve ljude jednakim i stvorila ih kao rođenu braću. Oni se uče milosrđu, svetosti, pravednosti, kućnom i javnom ponašanju, spoznaji pravog dobra ili zla, kako izabrati što treba činiti, izbjeći suprotno. Imajući tri odlučujuća mjerila; ljubav prema Bogu, ljubav prema vrlini, ljubav prema čovjeku. Oni vjeruju u besmrtnost duše i cijene nagradu pravednosti. Evanđelisti ne opisuju Isusa kao asketa, niti od velikog dijela svojih sljedbenika traže celibat i odricanje kao pretpostavku za duhovno usavršavanje. Čini se kako je stroga askeza bila norma samo za njegove apostole. I pavlovski spisi pokazuju askezu kao Bogu ugodan način života. Glavno je težište na celibatu. Odricanje od svjetovnih potreba, duhovnim usavršavanjem postaje pretpostavka mističnih iskustava s Bogom.

Citadela Herodiuma 12 km od Jeruzalema