Bijeg od svijeta postaje privlačan

U samostanu se živi prema Evanđelju

Kronika kršćanstva

Redovništvo koje je prodrlo od istoka na zapad od 320 godine, prijetilo je da će se raspasti. Važna nit vodilja bio je biografija "Antunov život" koju je napisao Atanazije i koja je propagirala ideale asketskog života. Samostanski je život dobro funkcionirao u nekim samostanima, prije svega u južnoj Galiji, ali su skitnice odjevene u habiti često zlorabili samostansko gostoprimstvo. Pojedini su samostani reagirali nekim obvezatnim pravilima. Od 4. stoljeća samostanski život postaje na Zapadu najdojmljivijim crkvenim oblikom života. Kršćanstvo se od manjinske religije pretvorio u masovni pokret. U početku obraćenje na kršćanstvo značilo je radikalno posvećivanje vjeri, ali kad je kršćanstvo postalo državna religija, pojam obraćenje nije se odnosio na misionarsko prihvaćanje vjere, nego na one koji su se odlučili na samostanski život. U samostanu se živi prema Evanđelju, a s onu stranu samostanskih zidina po zakonu. Ivan Kasijan (360. - 435.) početkom 5. stoljeća osniva dva samostana u Marseilleu.

Benedikt je rođen u Umbriji 480. kao pustinjak pročuo se u Subiacu nedaleko Rima. Od najstarijih izvora o njemu imamo samo preko životopisa Pape Grgura Velikog (540. - 604.) koji je i sam bio benediktinac. U jednu od svojih četiriju knjiga, koja govore o čudesnim djelima redovnika, redovnica i svećenika, koja je napisana 593. godine, posvetio je Benediktu.

Samostan san San Speco Subiaco, izgrađen na Benediktovu

pustinjačkom prebivalištu (13. st.)

 

Božja služba i molitva, rad i poslušnost nalaze se u središtu Pravila Benedikta iz Nursije, koje obuhvaća 73 poglavlja. Monaški put opisuje Benedikt u svojem Pravilu kao stupnjeve poniznosti i vrline (Dvanaest je stupnjeva poniznosti) koje ga vode do savršene Božje ljubavi. Ako se redovnik popeo po svim tim stupnjevima poniznosti onda će dospjeti do one Božje ljubavi koja je savršena i zna odagnati strah. Osnažen tom ljubavi, on počinje ispunjavati bez muke, iz navike, sam od sebe - sve propise koje je dosad samo iz straha promatrao, i to ne više od straha pred paklom, već iz ljubavi prema Kristu i zato što mu je dobrota postala navikom, a vrlina radošću.

 

Sv. Benedikt

Redovnice - kristove zaručnice

Nije samo muškarce nego je i žene od početka fascinirao samostanski život. Posebno žene iz dobrostojećih staleža stupaju u samostane. Razvoju ženskih samostana pridonosi vrlina djevičanstva što uživa visok ugled u narodnom vjerovanju. Ženski se samostani većinom nalaze u blizini muških samostana i visokim su zidinama odvojeni od vanjskog svijeta. Samo se tako moglo jamčiti da će biti sačuvano "!djevičansko blago Kristovih zaručnica". Budući da su žene od sinode u Orleansu 533. godine posve isključene iz crkvene hijerarhije pa se ne smiju zaređivati, ženski su samostani upućeni na svećeničke. Organizacijski potpadaju pod opata.