POVIJEST RASENNA

Tako su etrušćani sami sebe nazivali, rasenni; narod čiji životni stil i spomenici pisani jezikom sličnim njihovom, nalaze se, osim u Italiji, na još dva izolirana mjesta, u Alpama i na azijskom otoku Lemnu. Po jednoj teoriji koja je vezana na nalaze s otoka Lemna, postoji teorija da su Etrušćani porijeklom legendarni Pelazgi, morski narod Lemna. Pelazgi su bili mješavina naroda, kao i biblijski preci Feničana. Mnogi antički izvori naizmjence koriste izraz Pelazgi ili Tyrrheni, jedan od naziva za etrušćane. Natpis na stećku s Lemna mogao bi biti vrlo jak dokaz o istočnjačkom porijeklu Etrušćana, naspram autohtonog apeninskog. Spominju se prije tisuću godina u morskoj bitki Egipćana i morskih naroda, na segmentu jednog reljefa, po teoriji "oca etruskologije" Massimo Pallatino iz perioda Ramzesa III. (1200. - 1166. prije nove ere) vjerojatno predstavlja Ahejce, Etrušćane, Sicilijance i neke druge skupine. Većina izvora o etrušćanima potječe iz indirektnih izvora, rimskih i grčkih povjesničara i kroničara. Grci i Rimljani ovaj narod osim Etrusci zvali su još Tusci i Tyrrheny. Etrušćani su predstavljali jednu dominantnu civilizaciju, a njihova kultura, znanost i mistična znanja, samostalno i nedodirljivo datiraju do osmog stoljeća prije nove ere, mada, najveći procvat dosegli su u 6. stoljeću prije nove ere, kada su zavladali sjevernom Italijom do Alpa. U to doba Rim je postao grad etrušćanske dinastije. U razdoblju galskog osvajanja Padske nizine dolazi do slabljenja etrušćanskih snaga i oslobađanja latinskog Rima od vlasti etrušćanskog kralja. U istom razdoblju dolazi do osamostaljenja naroda južno od Etrurije. U sljedeća dva stoljeća slabljenja etrušćanske dominacije u 4. stoljeću prije nove ere, etrušćani dolaze pod vlast Rimljana. Etrušćani su prvi iskovali i upotrijebili zlatan i srebreni novac i prvi su se na mediteranu bavili trgovinom.

Narod u Italiji oko 500. g.p.n.e.

TAGETSKE KNJIGE

Etrušćani su vjerovali u sudbinu

Etrušćani

Po legendi, seljak je obrađivao svoje polje kad nedaleko njega kao iz zemlje izroni biće u obličju dječaka. Bijaše to Tages, sin Genija i unuk vrhovnog boga Tinije. Svećenici vladari Etrurije, svih dvanaest plemena stadoše zapisivati riječi Tagesa. Sveta učenja sakupljena su u Tagetskim knjigama, od tada zasnovale su znanje etrušćana. Učenje se dijeli u tri skupine;

Libri haruspicini - poučavaju umijeću čitanja sudbinskih znakova iz životinjskih organa, Libri fulgurates - poučavaju umijeću čitanja iz munja, Libri rituales - poučavaju sve aspekte života. Zatim je sve ovo odijeljeno na još tri dijela;

Libri fatales (Knjiga sudbine) podjela vremena i životnih perioda. Libri Acherontici (Knjige rijeke Aheronta) onostrani život i rituali za spas duše, Libri Ostentaria - čitanje znakova pojedinih božanstava.

Libri fatales neposredno povezuju sudbinu i vrijeme, pa se smatra da su predvidjeli i vlastitu propast. Objašnjavali su da je svaki ljudski život podijeljen na deset sedmogodišnjih perioda, a nakon toga duša napušta tijelo, ostavljajući ga praznog i bezumnog.

Kad je Tages završio svoje dugotrajno izlaganje, nestao je u onom istom polju iz kojeg se tajanstveno pojavio.

Tages dječak

No, glavni bog Tinije poslao je još jedno biće, nimfu Vegoia, čije su riječi zapisane u Vegonskim knjigama. Mitske knjige nimfe Vegoie predstavljaju osnovu fizičkog i duhovnog prostora, individualnog i univerzalnog.

Oni su vjerovali da su nebesa i zemlja razdijeljeni križem koji se sastojao od okosnica sjever - jug. Svaki dio križa bio je pod upravom pojedinog božanstva, pa se je križ mogao prenijeti na svaki aspekt života.

Da bi se grad uopće sagradio bilo je potrebno pri donošenju takve odluke pozvati mudrace koji su kontaktirali sa božjim svijetom. Krug je tvorio granice grada. Svaki je grad sadržavao tri hrama na uzvisinama, tri ulice i troja gradskih vrata. Središnja točka grada nazivala se Mandus, koji je ujedno u otvoru u donjem dijelu označavao vrata podzemlja. Veliki dio etrušćanskih običaja odnosio se na zagrobni život.

Maenad bog

Sveti svemir koji se dijeli križem, u kojem u svakom segmentu vladaju pojedina božanstva, utječe, reflektira se na baš svaku zemaljsku stvar pa i na životinjske organe. Tako ti organi mogu poslužiti da se sa njima tumače božanski signali ili pretkazuju događaji koji bi se mogli dogoditi pod nebeskim utjecajem. U istočnim, pogotovo sjeveroistočnim dijelovima neba, smjestila su se zaštitnička božanstva, dok Bogovi prirode i zemlje su oko juga. Bogovi podzemlja i sudbine su smješteni prema tmurnom sjeverozapadu. Antički narodi hvalili su vještinu proricanja etrušćanskih svećenika, pa odatle;

HARUSPICIJA - ili etrušćanski NETSVIS, najpoznatija etrušćanska metoda proricanja koja je svoj potpuni oblik zadržala u kasnijoj rimskoj kulturi.

brončana jetra

Tumačiti znakove sudbine na organu žrtvovane životinje, najčešće ovčje jetre, bio je dio proročke discipline, koja su se uz ostala znanja, obučavali u centrima za obuku, gdje ih je iskusni svećenik učio haruspiciniji. Samo nekolicina, dva do devet svećenika bili su stalni tumači sudbina. Osim jetre, to su mogli biti neki drugi organi, srce, pluća i žuč. Naravno i drugi narodi iz različitih kultura upotrebljavale su iste metode proricanja, ali antički svijet tu je metodu mitskog iskustva pripisao etrušćanima. Nimfa Vegoia etrušćanskim je svećenicima predstavila način označavanja granica i izgradnje gradova, polja i svih gradbi, dakako, sve zapisano u Vegonskim knjigama. Tako je neobičan ustroj svjetova postao službeno pravilo kojeg su s bogobojaznošću slijedili pri najmanjim odlukama. Znajući za ljudsku pohlepu, razaračku narav, pogotovo otuđivanje imovine Bog će najstrože kazniti. Tko zlonamjerno i prijevarom oskvrne granice radi svoje dobrobiti, platit će bogovima to nepoštivanje njihovih ovlasti najgorim patnjama. Bolest, nemoć i nesreća će sustići cijelu obitelj pohlepnika, sudbina kućanstva će biti potkopana;

"Zato ne budite varalice ni izdajnici. Prihvatite ograničenja u svom srcu" ... riječi su boga Tinia, koje prenosi nimfa.

etrušćanski bračni par

obitelj je bila na prvom mjestu, tradicija koja se pripisuje rimljanima

Etrušćani su domove gradili od drva i ilovače. Imali su predan odnos spram zagrobnom životu, građenjem neuništive grobnice. Rim je bio nemilosrdan prema većini etrušćanske ostavštine, pa je razumno da su jedino ostale grobnice, mnoge od njih uklesane u stijenama. Možda je najpoznatije tarkvinijsko podzemno groblje koje skriva tisuće grobnica. Etrušćani su dobro poznavali zakone arhitekture i strog sustav planiranja gradova. Vodu su provodili kroz podzemne cijevi i akvaduktima. Rimska vojska je lako osvojila etrurske gradove, jer su bili razjedinjeni autonomnim vladavinama. Kasniji ustroj rimskih legija organiziran je po uzoru na etrušćanske tradicije; pozivanje vojske tubom, gradnja logora, kasnije gradova na okosnici sjever - jug. Mnogi sinonimi za stare Rimljane su izravno preuzeti iz zaboravljene etrušćanske kulture. Dolaskom etrušćana pod vlast rimljana, rimski kroničar opisuje; "svugdje vidim bludničenje njihove ženske djece". U jednoj od grobnica iznad portala grobnice bikova, nazvana prema slici dva bika iznad portala, mozaik je ispunjen prikazom simbola plodnosti i erotskih scena.

Plesačica

zidna freska u grobnici

Kroničar dalje opisuje; "djeca su obično pohađala pijanke i sudjelovala u seksualnim odnosima. Dječaci i mladići bilo su posebno obljubljeni i od dama o od muškaraca, svi su se divili njihovim lijepim tijelima. I mladići su upražnjavali otklanjanje dlaka s tijela smolom". Mnoge freske u grobnicama prikazuju homoseksualne odnose, iako nisu bili društveno prihvaćene. Po rimskim mjerilima, njihove su žene bile uzorite, dok je etrušćanska bila preslobodna, često gola ili oskudno odjevena, ne pokrivajući putenost.

Knjiga sudbine

mumija Nesi – hensu obavijena lanenom knjigom.

Zagrebački arheološki muzej

Libri fatales (Knjiga sudbine) objašnjava da je svaki ljudski život podijeljen u deset sedmogodišnjih perioda, kada duša napušta tijelo, ostavljajući ga praznog i bezumnog. Vjerovali su da su božanstva njihovoj civilizaciji dodijelila vladavinu u trajanju deset saecula, razdoblje koje se određivalo datumom osnivanja grada. Tada bi započeo taj vremenski period, a završavao bi smrću posljednjeg od rođenih na dan osnivanja. Tada bi se ponovno počela brojati slijedeća saecula i tako deset puta. Vjerovali su u vremensku ograničenost svih pojava svijeta, pa tako i nacije. Smatra se da su predvidjeli svoj civilizacijski pad.

grobnice