GNOSTIČKA KATOLIČKA CRKVA

Vjerovanje;

"Vjerujem u Jednog tajnog i neizrecivog Gospoda; i u jednu Zvijezdu u zajednici Zvijezda iz čijeg ognja smo stvoreni, i kojem ćemo se vratiti;

I u jednog Oca Života, Tajna nad Tajnama, i Njegovo ime Kaos, jedinog namjesnika na Zemlji; i u jedan Zrak, hranitelja svega što diše.

I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas i u jednu Utrobu u kojoj su svi ljudi začeti i u kojoj će počivati, Tajna nad Tajnama, u Njeno ime BABALON.

I vjerujem u Lava i Zmiju, Tajnu nad Tajnama, i Njegovo ime BAFOMET.

I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvi Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija Riječ Zakona je TELEMA.

I vjerujem u zajednicu Svetaca

I kao što se hrana i piće svakodnevno u nama pretvara u duhovnu tvar, vjerujem u Čudo Mise.

I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojim postižemo Čudo Inkarnacije.

I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio, jest, i bit će

Aumgh, Aumgh, Aumgh."

Gnoza je težila sintezi kršćanstva sa židovskim učenjem i poganskom filozofijom. Iz tog proučavanja iznjedrio je pokret Gnosticizam, ezoterična učenja, koja u povijesti nalazimo kao dio platonističke tradicije, u mješavini grčkih oblika mišljenja u orijentalnom sadržaju. Izvor gnosticizma nalazi se u ambijentu izvornog perzijskog dualizma, pomiješan s grčkim shvaćanjem nadmoći duhovnog, nad materijom. Osnovni nedostatak je neprihvaćanje Starog Zavjeta i Jahve kao pravog Boga.

U gnostičkom naukovanju prepoznaje se slika uzvišenog, svemogućeg i savršenog Boga, vidljivo u riječima; "vjerujem u Jednog tajnog i neizrecivog Gospoda".

Gnostik negativistički shvaća materiju, za njega ona je često oličenje i izvor zla, jer zarobljavajući djeluje na čovjeka. Stvaranje čovjeka istovremeno znači i zarobljavanje Duha, Božanskog ostatka u materijalnom svijetu. U čovjeku postoji i duševna snaga, koja ograničuje moć Duha, vezujući ga za tijelo. Bogu se vraćaju, odnosno spašavaju, samo oni koji, preziru tjelesni svijet. Samo oni koji su tjelesno povezani s Bogom mogu se nadati spasenju. Nema uskrsnuća u kršćanskom smislu gdje bi tijelo ravnopravno sudjelovalo. Spasenje ovisi o stupnju izabranosti između materije i neznanja ili duhovnog i znanja.

Gnostici Boga imenuju; Šutnja i Ponor, shvaćajući ga apsolutno transcendentalnim, odvojenim od materijalnog svijeta. Bog "Otac svega" manifestira se do "vidljivog boga" u ljudskom obliku.

Općenito za gnostike ljudi jesu Božanska Bića, ali zarobljena u materijalnom svijetu kako takva, odvojena od Boga, stvaraju se pod utjecajem nekog nesavršenog bića; Demijurga.

Perzijski dualizam govori o vječnim parovima na Nebu, muški i ženski koji nalaze se "u sferama svijesti", koje su posrednici između Boga i materije. Više sfere svijesti, rađaju niže, sve zajedno čine puninu.

Spasenje, gnostik nastoji ostvariti samospoznajom Boga. Gnostičko znanje vode dva svemirska principa; princip svijetla i tame, vrtlog dobra i zla, na čemu sve počiva. Ali, sama gnoza je iznad dualnosti, jer odbacujući materijalno, ona je iznad svijeta promjena i gibanja.

Zbog toga, naučavaju da snaga duha iz životne mudrosti pomaže spasenju, ako nadjača niže sfere svijesti od kojih je jedan iz utjecaja Demijurga, nesavršenog Bića. Međutim, po drugom vjerovanju, gnoza oslanjajući se na perzijske mitove, opisuje da je svijet stvorio prevareni Demijurg. Nameće se dualizam, vrtlog dobra i zla, spasenje znanjem vlastite božanske spoznaje, gnoza.

Op:

Utjecaj poganske filozofije sa ezoteričnim učenjima, ublažen je sintezom židovskih i kršćanskih tradicija.

Izvornoj gnozi u nekim obredima dodane su nepotrebne Riječi, koje sljedbenicima unose nemir i kaos, povezujući ljudsku zajednicu sa Demonskom energijom i energijom planeta. U mnogim obredima izokrenut je izvorni gnostički cilj, ubačene su riječi koje stvaraju zabludu, koje vode smjerom duhovne neprepoznatljivosti dobra.

Borislav Kalpić - Kalpić