MISTICI

Samotnjačka drama usred vjere za koju su po svojoj savjesti radili da se ona i izvrši, proizlazi od mnogih koji su živjeli po propisima, drugima se to isto činilo kao da oni vjeru ugrožavaju. Mnogi su mistici za života bili izvrgnuti ruglu i ponižavani. Poslije su njihove smrti rado nabožnim vjernicima ponuđene kao primjer. Mistička sloboda ujedno je zatočeništvo, pa se stavlja s onu stranu svake etičke odluke. Ta ista mistika daje religijama svoj najuzvišeniji oblik. Neovisna pojava u Kolektivnoj svijesti prikazuje potajno putovanje ostvareno u čovjekovoj duši, u potrazi za Vječnim životom.

U taj svijet ne uranja se bez spore i teške pripreme, bez toga, nepripremljen za mir u samoći prijeti unutarnji prostor okrutnog meteža. Samostani jesu usmjereni na unutarnji život, što ne znači da će cilj ostvariti čitav kolektiv. Mistika pripada individuama a ne skupinama. Otputovati duhom iziskuje pažnju, živjeti po uvjetima vjere, u bistrini duha i budnosti. Ulazak u unutarnji život potiče sklonost da se jednom dade prednosti, a da se drugo isključi. Kamo kod pobjegneš od samog sebe, svuda nalaziš na nemir i smetnje. A duh čovjekov srodan je božanskom. Duša, u svom pročišćenom usponu pomiče su u unutrašnjost i uvlači u njezino neiscrpno dno. Mistik se rješava svega što ga okružuje, pa u tom smislu i svake vanjske djelatnosti. Tajna Božja i tajna čovjeka stapaju se. "Ovdje više nema puta".