Pripadati svijetu kojeg vidimo, znači prepoznati u njemu stvari po njihovoj vanjštini. Znači, pojmiti ih po njihovim razlikama u svijetu mnogostrukosti. U tom vanjskom svijetu, vidljiv našim očima, možemo gdjekad uočiti neobjašnjivu pojavu, produkt neke druge, nazovimo je unutrašnje stvarnosti. Ova stvarnost dolazi iz unutarnjeg prostora. To je prostor Duha.

U ovom fenomenološkom proučavanju, posegnimo za usporedbom, trodimenzionalnom slikom kuće u njenom jedinstvu i složenosti, uspoređujući je s čovjekom. Vanjski i unutarnji prostor ulazi jedan u drugi. Vanjski prostor je čovjekovo lice, a mozak unutarnji. Zone u mozgu osciliraju samostalno, ali i ujedinjene u razmjeni energetske složenosti. Oscilacije proizvode misao. Mozak posjeduje osjetilne zone koje odgovaraju čovjekovim čulima. Ujedinjena čula tvore unutarnji zaključak, koja se prenosi na djela, čini, čovjeka u vanjskom svijetu. Unutarnji prostor, ljudski mozak kontinuirano oscilira nekom od svijesti unutar Sunčevog sustava, ali i dalje na većim razdaljinama u jedinstvenom polju energija. Predmet proučavanja parapsihologije je fenomen koji dolazi nam od unutrašnjeg svijeta. To je svijet "riječi i glasova", koji mogu čovjeka ili zajednicu dovesti do kontroliranog, ili ne, prepuštanju čudnih djela. Unutarnji prostor, ljudski mozak diše u ritmu automatskog živčanog sustava. Ritam zona modulira bazni ritam mozga, vanjski i unutarnji podražaji mogu ih pojačati ili umiriti. Promijenjena stanja ne odnose se na stanja dobivena toksikološkim utjecajem. Iz ciljanih, refleksnih ili eho oscilacija dolazi do različitih manifestacija ponašanja.

Ljudsko biće funkcionira na ovakav način. Lice i naličje, vanjski i unutarnji svijet, sukobljavaju se. Čovjek za svaku misao, izgovorenu riječ ili djelo što učini, snosi odgovornost pred vanjskim i unutarnjem svijetu. Vanjski i unutarnji život ulaze jedan u drugi, njihovo usklađivanje iziskuje dug proces kako bi se mogle najsigurnije odrediti točke u kojima se oni sastaju i u kojima se jedan drugome suprotstavljaju. Govoreći konkretno: prijeti opasnost da dva svijeta čovjeka budu odvojena jarugom ljudske slabosti, zbog ljudske sklonosti prepuštanju igrama. Mnoge neobjašnjive pojave, možda su apel unutrašnjeg svijeta. Može li čovjek poboljšati komunikaciju sa unutarnjim prostorom. Riječi tvore misao a one djela, Božja i ljudska ili demonski nečastiva. U vanjskom prostoru čovjek se kocka sa preživljavanjem ljudske rase, u unutarnjem prostoru Duše ljudskog duha apeliraju na zajednički gubitak Vječnosti. Tko god je vidio, zna što govorim.

Borislav Kalpić - Kalpa